Kratka istorija automobilizma

Iako priču o prvim automobilima, vozilima sa samostalnim pogonom, možemo proširiti na stotine izumitelja, vozila s pogonom na svakojake izvore energije i tko zna što još, vratićemo se "samo" u 1725.


Fardier à vapeur (Dufour)

Kako to obično biva, sudbina je odlučila da tek određena imena ostanu zauvek zapisana u poglavljima ljudske istorije. To je, bez sumnje nepravedno, jer u svakoj priči postoji mnoštvo neznanih junaka koji su svojim trudom, znanjem i snalažljivošću utirali put do konačnog rezultata. No, kako je svaka tema proširiva do beskonačnosti, pravila struke nas podsećaju da se i ovom prilikom moramo ograničiti na opšte prihvaćene osnove.

U svetlu toga, neka nam oproste Ferdinand Verbiest, Richard Trevithick, Ivan Kulibin, François Isaac de Rivaz, Gustave Trouvé, Siegfried Marcus pa čak i veliki Škot, James Watt. Svi oni imali su na neki način veze s istorijom automobila, ili su barem uticali na put kojim su ona nastala. No, priču ćemo započeti s jednim Francuzom, rođenim 1725. u Voidu.

Nicolas-Joseph Cugnot je radio za vojsku. Tačnije, 1765. je započeo s razvojem parom pokretanog vozila koje je trebalo služiti za prevoz topova. Težak posao... Pa ipak, uporni je Cugnot 1770. predstavio svoju 2,5 tone tešku trokolicu nazvanu fardier à vapeur (fardier - zaprežna kola s dva kotača) koja je, prema proračunu, mogla da prenese 4.000 kg na udaljenost od oko 8 km za sat vremena.

Kao što verojatno i pretpostavljate, projekt se pretvorio u propast zbog niza razloga. Godinu dana kasnije Nicolas-Joseph je predstavio drugo vozilo koje se tokom testiranja zabilo u zid lokalnog arsenala izazvavši tako možda i prvu automobilsku nezgodu u istoriji.

Projekt je propao, a posle Francuske revolucije Cugnotu je oduzeta penzija te je proteran u Bruxelles gde je ostatak života proveo u siromaštvu. Kratko pred smrt, na poziv Napoleona Bonaparte, Cugnot se vratio u Pariz, a ovaj je svet napustio 1804. Proći će još 82 godine da njegova ideja o vozilu sa samostalnim pogonom zaživi. U drugačijem obliku, u drugoj zemlji i s drugačijim motorom i gorivom.

Gottlieb Daimler (Daimler AG)

 

Priča počinje

Sin pekara Johannesa Däumlera rođen je 1834. u Schorndorfu pokraj Štutgarta. Sa četrnaest godina, Gottlieb Daimler je počeo učiti kako se konstruiše vatreno oružje, a kada mu je bilo osamnaest, krenuo je putem inženjera. Godine 1872. Daimler prelazi u Deutz-AG-Gasmotorenfabrik u Kölnu. Vredi spomenuti kako je jedan od vlasnika ove, tada najveće fabrike za proizvodnju industrijskih mašina, bio Nikolaus August Otto koji je za glavnog konstruktora angažirao Wilheima Maybacha.

Četiri godine nakon Daimlerovog dolaska u Deutz AG, Otto je osmislio načelo rada četvorotaktnog motora za koji je verovao da će ubrzo zameniti tada sveprisutne parne mašine. Pa ipak, put od ideje do realizacije prvog uspešnog motora bio je sve samo ne jednostavan i bezbolan.

Kako to često biva, među direktorima fabrike nesuglasice su počele postajati nesnošljive te je Daimler 1880. napustio Deutz AG. Maybach je dao otkaz nešto kasnije. Udruživši snage u razvoju motora s unutarašnjim sagorevanjem, dvojac je nastavio rad na usavršavanju Ottove ideje i pretvaranju teorije u praksu. Ottu je, naime, 1877. poništen patent.

 

Reitwagen (Daimler AG)

 

U nastojanju da naprave prvi funkcionalni motor prema Ottovom načelu, Daimler i Maybach su se okrenuli proučavanju potencijalnih goriva. Odluka je pala na benzin, naftni derivat koji je u to vreme korišćen isključivo za čišćenje i stoga prodavan u apotekama (ostali tada korišteni derivati nafte bili su razna ulja za podmazivanje, kerozin koji je korišćen kao gorivo u svetiljkama).

Konačno, prvi benzinski motor koji su konstruirali Daimler i Maybach ugledao je svetlo dana 1885. (patent je dobiven iste godine). Reč je o 1-cilindričnom motoru s vodoravno postavljenim cilindrom obima od 264 kubna centimetra (58 x 100 mm) koji je razvijao 370 W (0,5 KS) pri 600 o/min. Uskoro je napravljena i snažnija (oko 1 KS) verzija s uspravno postavljenim cilindrom, zbog neobičnog izgleda nazvana Standuhr-Motor (sat s klatnom, u slobodnom prevodu). Daimler je svoj motor odlučio združiti s drvenim biciklom te je tako nastao Reitwagen - prvi motocikl, ali i prvo vozilo pokretano benzinskim motorom.

 

A, negde u isto vreme...

U vremenima kada je industrijska špijunaža bila u povojima, događala su se svakakva čuda. Tako je i bilo moguće da tek stotinjak kilometara dalje, u Mannheimu, izvesni inženjer konstruiše gotovo isto vozilo, samo s jednim točkom više. Tako je nastala prva prava "kočija bez konja". Istorija je mogla početi, a automobilima više ništa nije stajalo na putu.

Karl Friedrich Michael Vaillant nije oduvek imao velike brkove. Rođen je u Karlsruheu, 16. studenog 1844. od majke Josephine Vaillant i oca mašinovođe, Johanna Georga Benza. Par se oženio nekoliko meseci kasnije, a dečaku je ime promenjeno kada su mu bile dve godine, u spomen na tragično stradalog oca. Maleni "Karlo" tako je postao Karl Friedrich Benz, ponevši prezime koje i danas odzvanja kao svakodnevna pojava te bolno bode uši milionima konkurenata moderne auto industrije.

Izvesni August Ritter i Karl Benz osnovali su u Mannheimu 1871. mehaničku radionicu. Nažalost, prva godina poslovanja prošla je katastrofalno te udeo nesposobnog Rittera otkupljuje Bertha Ringer, Benzova verenica i, možemo to bez ustezanja reći, "majka" automobilskog marketinga te začetnica test vožnji. Benz je, bez ikakve sumnje, bio jedan od stvarnih tehničkih genija.

Patent-Motorwagen (Daimler AG)

Njegov rad na dvotaktnim motorima rezultovaće registriovanjem brojnih patenata, a verujemo da su svi ljudi na svetu čuli barem za neke od njih: svećica, polu osovina, menjačka kutija... Životni je put odveo Benza u novu avanturu i radionicu za popravak bicikala u Mannheimu čiji su vlasnici bili Max Rose i Friedrich Wilhelm Esslinger. Novo udruživanje stvorilo je tvrtku Benz & Co. Rheinische Gasmotorenfabrik Mannheim, poznatiju kao Benz & Cie. Upravo će u tom okruženju nastati Benzova "motorna trokolica", odnosno prvi automobil.

Uspešno poslovanje omogućilo je Benzu da se u potpunosti posveti svojoj staroj ideji "kočije bez konja". Koristeći tehniku delom preuzetu s bicikala, Benz je napravio vozilo s tri žičana točka i punim gumama, opremljeno četvorotaktnim benzinskim motorom smeštenim između zadnjih točkova. Konstrukcija automobila bila je napravljena od čeličnih cevi uz dodatak drvenih površina, a trup je imao lisnate opruge. Za prenos snage na poslužila su dva lanca. Pogonski deo je takođe bio Benzova konstrukcija. Bio je to 1-cilindrični Otto motor obujma od 954 kubna centimetra koji je razvijao najveću snagu od 500 W (0,68 KS) pri 250 o/min. Stvoren je Benz Patent-Motorwagen.

Iako su Reitwagen i Patent-Motorwagen nastali u istoj godini, zbog jednog točka više drugo vozilo  se smatra "prvim automobilom". No, to svakako ne umanjuje Daimlerove zasluge u razvoju vozila pokretanih motorom s unutrašnjim sagorevanjem. U sledećoj godini, 1886. Benz je podneo zahtev patentnom zavodu za svoje vozilo. Zbog toga u navodima godine postanka prvog automobila katkada nailazimo na 1885, a katkada na 1886.

 

Žena za upravljačem!

Prvu dužu vožnju automobilom ostvarila je jedna žena. Tačnije, bila je to Cäcilie Bertha Benz, rođena Ringer 1849. u Pforzheimu. Karl Benz je svoj Patent-Motorwagen, na užas zgrožene javnosti, prvi puta predstavio 1886. u ulici Ringstrasse u Mannheimu. Verujemo kako će se mnogi složiti da je to bila "prabaka svih prezentacija", no nažalost, detaljniji izveštaj sa iste verojatno nikada nije napisan... Ovo bučno vozilo verojatno se nije dopalo nikome od prisutnih, no to nije omelo Benza da u mesecima što su usledili usavršava delić po delić svog automobila. Pa ipak, trebalo je privući pažnju javnosti na pravi način.

Shvativši kako projektu njenog muža nedostaje publiciteta i prihvaćanja od strane javnosti, Bertha Benz je 5. kolovoza 1888, odlučila krenuti na prvo putovanje ikada ostvareno nekim automobilom. Navodno bez znanja supruga, Bertha je spakovala njihova dva sina i otisnula se na putovanje do Pforzheima, udaljenog 106 km od Mannheima.

Putem se Bertha morala suočiti s brojnim problemima, poput slabe dostupnosti benzina u apotekama, puknuća pogonskog lanca, trošenja kočionih obloga, ili začepljivanja brizgaljke za benzin koju je, pročistila ukosnicom. Pa ipak, i nakon svih tih nedaća, Bertha i njena dva sina stigli su na odredište te se istim putem vratili dan kasnije. Karl Benz verojatno nije mogao zamisliti bolju promociju.

Karl Benz i Gottlieb Daimler oni su kojima možemo zahvaliti na automobilima kakve danas poznajemo. Istina je da do svojih otkrića ova dvojica nisu došla sama od sebe, ali verujemo kako su najzaslužniji u priči skovanoj od grčke reči autos i latinske mobilis. Takođe, iz njihovog dela možemo štošta naučiti.

Načelo rada motora je jednako, prenosni sistemi takođe, a sve zajedno danas je tek upakovano u modernu "kabanicu" i potkrepljeno ponekim čipom koji je ionako previše sklon kvarovima. Hoće li nam budućnost napokon doneti nekog novog Cugnota, Daimlera, Benza ili Maybacha? Ostaje nam da se nadamo.

O.R. 

Povezane teme

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group